CEREBRALNA PARALIZA

Cerebralna paraliza predstavlja oštećenje motornih funkcijao nastalih usled oštećenja lezijom središnjeg nervnog sistema  I to u ranim stadijumima razvoja. Iako lezija nije progresivna, oštećenje hendikepa I nesporobnosti uglavnom  budu progresivni.

Nažalost, uzrok nastajanja cerebralne paralize još uvek nije poznat. Uglavnom se bazira na maloj težini bebe prilikom porođaja, zatim asfiksija,neonatalne konvulzije, neonatalna žutica, infekcija, ukoliko se porođaj obavljao instrumentalno Itd.

S obzirom na navedeno cerebralna paraliza se deli na

–         Razvojne malformacije mozga

–         oštećenje mozga u razvoju.

Primarna oštećenja su ona koja su neposredni ili direktni rezultat lezije.
Sekundarna oštećenja se razvijaju u sistemima ili organima kroz vrijeme zbog utjecaja jednog ili više primarnih oštećenja i mogu postati isto tako teška kao primarno oštećenje.

Cerebralna paraliza izaziva konvulzije i epilepsiju, mentalni poremećaj, poteškoće prilikom učenja i oštećenje sluha kao i oštećenje govora I slično I ovo predstavlja neurološke problem, dok sekundarni uticaji predstavljaju poremećaj rasta, spavanja, poremećaj ishrane, opstrukciju gornjih disajnih puteva, aspiracionu pneumoniju, poremećaj komunikacije, bolesti zuba I desni, učestalije fracture, hernije, kontipacije, takođe izaziva I problem kontole mokrenja I nekontrolisano slinjenje.Cerebralna paraliza izaziva I ottopedske problem kao što su skolioza, dislokacija kukova,kontrakture zglobova  kao i  mogućnost u dužini nogu.

Cerebralna paraliza se deli na spastične, ekstrapiramidna I mešanu. Danas, deca uglavnom imaju spastične oblike,  a drugi deo dece ima mešanu piramidnu.Spastična cerebralna paraliza zahvata uglavnom sva četiri ekstremiteta. Fizikalna terapija je jedna od preporuka u lečenju ovog oboljenja., čak je I obavezna da bi se što više jačali mišići I samim tim naučili da kontrolišu neke osn ovne pokrete i radnje.Fizioterapeut radi na razvoju motorne veštine. Prati detetove pokrete kako bi umanjio problem koje dete ima sa pokretima I kako bi ti problemni što manje uticali na glavne funkcije

.Mehanički tretman -temelji se na mišićnoj snazi, pokretljivosti zglobova, gravitaciji, masi i posturalnoj stabilnosti.

Neurološki tretman– temelji se na različitim aspektima neurologije,

· P e r i f e r n i- koji upotrebljava eksterocepciju i propriocepciju da olakša ili inhibira mišićnu akciju.

· C e n t r a l n i – koji se temelji na promjeni poremećaja, ako ne strukture, onda barem funkcije oštećenog središnjeg živčanog sustava.

· E d u k a c i j s k i – u koje intervencija postaje više edukacija nego tretman.

Nalaze se elementi istine u svakoj tehnici. Isto tako nije vjerojatno da bi samo jedna bila prava. Svaka terapeutska relacija ima dvije strane: pacijent sa svojim potrebama i terapeut sa svojim veštinama. To znači da će potrebe deteta, veština terapeuta, socijalni, kulturni, geografski i financijski ućinci odrediti koja je terapija “prava ” za pojedino dete .fizikalne terapije primjenjuje se radna terapija, govorna terapija, slušna terapija, očna terapija, ortopedska kirurgija, i medikametozna terapija mišićnih relaksatora i antikonvulzivna terapija.

Da bi olakšali u terapijama, po Vašem pozivu I našem dogovoru dolazimo na Vašu kućnu adresu.